Opis
Boje života druga je knjiga proze zagrebačke likovne umjetnice, poznate ilustratorice i autorice slikovnica te dobitnice brojnih domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.
U knjizi autorica se bavi krhkošću ljudske duše koje je zauvijek ugravirano tamo kamo pogled ne može doseći, osobom kojoj takva duša pripada, odnosima koje takva osoba stvara s drugima, te time čitavoga našeg, ljudskog svijeta i ustvari poručuje jest da, bez duše, ne moramo ni živjeti.
U kratkim pričama koje se čitaju u dahu, autorica lakoćom i jednostavnošću, otvoreno i izravno govori o svojim tugama i nesrećama koje ju prate od djetinjstva i s kojima se pokušava cijeli život nositi.
Iz te je sudbine, međutim, proizašla velika snaga, poručuje autorica – a što joj je cilj u toj knjizi vrlo jasno kaže referirajući se na Baudelaireove “Cvjetove zla”: istražiti vlastiti put, pronaći sve one točke tuge i boli koje su ga definirale i suočiti se s njima, kako bi se konačno, oslobođena tereta, mogla uzdići do metaforičkih “polja svjetla i bistrine”.
Svoje je priče posvetila događajima koji su je ranili, ali i onima koji bi je bili ranili, da su se dogodili, sudbinama ljudi s kojima se susretala.
U priči „Lake note” progovorila je površnostima suvremenog društva, ljudskoj gluposti, ispraznosti, bezosjećajnosti i lažnim idolima.
Knjigu završava pričom „Ljubav i umjetnost“ – odnosno njenim predavanjem koje je održala u Europi i Aziji o tome koliko su ljubav i umjetnost prožeti i kakav bi bio svijet u kojem ne postoji ljubav i umjetnost.
Svijet bez slika, bez knjiga, bez skulptura, bez glazbe, bez plesa, bez uspavanke koju nam majka pjeva da nas uspava,bez muzeja, bez kazališta, bez kina, bez knjižnica, bez spomenika u parkovima koji nas podsjećaju na osobe koje su učinile nešto veliko i to veliko ostavile nama. O svijetu bez našeg traga u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
