Opis
Vladimira Velički, Andrea Petrlik, Sretna
Autorska slikovnica „Sretna“, autorica Vladimire Velički i Andree Petrlik obrađuje problematiku različitosti, drugoga i drugačijega te pokazuje put prema prihvaćanju, što je u današnjem svijetu itekako potrebno. Priču odlikuje bajkovitost, a djecu se usmjerava prema dobru, odnosno upućuje na rješenje problema.
Kao i svaka kvalitetna slikovnica, i ova ima jednu priču, a dva pripovjedača. Tekst priče koji potpisuje Vladimira Velički, redovita profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, govori o djevojčici koja se, kad se rodila, zvala Sretna, međutim, nije mogla izgovarati glas R, pa su ju počeli zvati Sjetna. A ona je zaista i bila sjetna, pa čak i tužna, budući da u njezinoj kući nije vladao mir. Obrađuje se dalje problematika loših obiteljskih odnosa, Sretnina velika osjetljivost na zvukove i atmosferu svađe, njezin odlazak od kuće i ulazak u bajku. Bajkovitost je uvedena postupno, nenametljivo i olakšava dolazak do rješenja problema, odnosno razotkriva put dobrote i pomaganja koji će Sjetnu ojačati i vratiti kući.
Ilustratorica, akademska slikarica Andrea Petrilk, samom tekstu dodaje i svoju interpretaciju, tako da je tekst nadopunjen i obogaćen bajkovitim i kvalitetnim ilustracijama koje pričaju još jednu priču – o kući svađe, tuzi i nemiru, tajnama brezove šume, podzemnom pećinskom jezeru, pticama i drugim šumskim životinjama i o mnogočemu drugome. Upravo zbog toga, ova slikovnica poziva na ponovno čitanje, otkrivanje i razgovor, na dijaloško čitanje i pripovijedanje.
Poruka slikovnice je vrlo jasna – ponekad smo sami, možemo i smijemo biti drukčiji, borba s teškoćama u životu je neizbježna, no ako ne odustanemo, ako i dalje vidimo dobro i pomognemo drugome, ojačat ćemo i moći ćemo se izboriti s teškoćama.
Problematika obiteljskih odnosa i različitosti suvremena je i potrebna u dječjoj književnosti. Ono što valja naglasiti je da u ovoj slikovnici tema nije nadvladala pjesnički i likovni jezik, dakle, pisana je i oslikana vrsnim stilom, nema mjesta patetici, ali ni izravnom upućivanju što je čest slučaj kod problemskih slikovnica. U ovoj priči liječe riječi, metafore, biran i tankoćutan jezik i stil te ilustracije koje sve to vrlo senzibilizirano prikazuju i nadopunjuju.
