Opis
Napisao Kašmir Huseinović, ilustrirala Andrea Petrlik HUseinović
Grad u kojem je živio Hektor sličio je bilo kojem drugom gradu u svijetu. Hektor je bio poput svakog drugog gradskog stanovnika. Hektor je bio prezaposleni, preumorni i nesretni gradski miš.
Dok bi išao na posao ili se vraćao s njega dočekivala ga je velika gužva u kojoj je gubio sate i sate.
Navečer se iscrpljen vraćao u svoj mali i pusti stan.
Kroz prozor je često gledao svoj grad. U njemu je živjelo toliko puno miševa, a on je bio tako usamljen.
Jedne noći razmišljao je do kasno u noć. Prije nego je iscrpljen zaspao pomislio je “Uopće nisam sretan. Moram promijeniti svoj život”.
Donio je hrabru odluku, otkazao stan i posao, spremio svoje stvari i otišao iz grada. Sreću je pronašao na selu gdje je od ušteđevine kupio kuću, a potom i dobio posao u maloj sirani. Hektor više nije gubio sate odlazeći na posao i vraćajući se kući, stoga je imao puno više vremena za sebe i nove prijatelje. Bio je sve zadovoljniji i sa svojim poslom. Na selu je upoznao mišicu Leopoldinu koja je vodila malu siranu. Počeli su raditi zajedno. Sirevi koje su zajedno proizvodili ubrzo su postali nadaleko poznati kao sirevi Leopoldine i Hektora.
Jedne noći ležeći na travi s Leopoldinom i gledajući zvjezdano nebo Hektor je odjednom shvatio koliko voli Leopoldinu.
– Hoćeš li se udati za mene? – upitao ju je.
– Mislila sam da me to nećeš nikada pitati – veslo je rekla i sretna odgovorila Leopoldina
– Da , udaću se za tebe moj Hektoriću.
I tako je Hektor od tužnog i usamljenog miša postao najsretniji i najveseliji miš na svijetu.
