Rođen sam 15. dana mjeseca ožujka godine 1970. Najranije djetinjstvo proveo sam poput Tarzana, gotovo da nisam silazio s grana voćnjaka obiteljske kuće. No, kao što je i majmun jednoga dana sišao na tlo, uspravio se i postao čovjekom, i ja sam jedne večeri napustio grane i spustio se pojesti nešto vruće. Bila je to pogreška jer sam, od uzbuđenosti i vjerojatno gladi, pohitao rukom u kipući griz. Spominjem to kao svoje najbolnije iskustvo vezano za prizemljenje. Do osnovne škole više nije bilo većih uzbuđenja. Zapravo lažem, umalo sam zaboravio vožnju na konjiću u luna-parku. U osnovnoj školi bio sam uzoran i odličan đak; povremeno sam razgovarao s pedagoginjom o mojoj naklonosti prema djevojkama. Razvijao sam se potpuno u skladu s uzburkanom kemijom u tijelu i mozgu.
Konačno je došla i ta 1985. kada sam krenuo u srednju školu – Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn. Uz to što me veselila prisutnost u gradu, budući da sam došao iz gajničke periferije, uzbuđivala me i igra s crtom, bojom, plohom, tonom, riječju slikarstvom. Toliko sam se zanio da sam 1990. upisao Akademiju likovnih umjetnosti, koju sam 1995. i završio u klasi ugodnog i finog gospodina Đure Sedera. Čitavo to vrijeme bavio sam se pojavnošću stvari pa mi je nakon Akademije došlo da zavirim i s onu stranu stvari te sam upisao studij filozofije i religijske kulture. No, nažalost, nisam bio u mogućnosti prodavati zjake pa sam se morao i zaposliti. Od 1995. do 2002. godine radio sam kao kamerman na Hrvatskoj radio-televiziji. Tu sam stekao dragocjena iskustva, budući da sam neposredno upoznao društvo u svoj njegovoj širini, od neformalnih navijačkih strasti po nogometnim stadionima do formalnog političkog protokola u Banskim dvorima. Veljače 2002. godine smatrao sam da sam sakupio dovoljno znanja i zaposlio se u Osnovnoj školi Poliklinike Suvag, gdje predajem likovnu kulturu i učim kako “djeca s posebnim potrebama” zapravo imaju iste potrebe kao i svi mi: razumijevanje i toplinu. To me napokon dovelo do zaključka (koji trenutno doživljavam kao konačni) kako smo svi mi djeca s posebnim potrebama.


TOMISLAV ZAGODA
 
PORTFOLIO